Taman kada se epidemija Korona virusa stišala, svet krenuo da se otvara i lagano vraća u normalu – nova potencijalna pandemija nam je zakucala na vrata. U pitanju su majmunske boginje.
Početkom maja 2022. zabeleženi su prvi slučajevi majmunskih boginja u Evropi, dok je danas poznato i za nekoliko slučajeva u SAD-u i Velikoj Britaniji. A nedavno je registrovan i prvi slučaj istih u Srbiji. Ovo je ujedno i prvi put da se veći broj slučajeva i klastera majmunskih boginja istovremeno pojavio u neendemskim i endemskim zemljama i to na sasvim različitim stranama sveta.
Prenose se sa životinja na ljude
Ova vrsta boginja se prenosi sa životinja na ljude i zbog toga slučajevi se najčešće javljaju u blizini tropskih prašuma gde žive životinje koje su domaćini ovom virusu. Životinje koje najčešće prenose ovaj virus su majmuni, odakle potiče i ime, ali nije redak slučaj da virus prenose i veverice, miševi, pacovi, puhovi i slične životinje.
Ipak, grupa naučnika je nedavno izrazila nezadovoljstvo i zahtevala od Svetske zdravstvene organizacije da preimenuje ove boginje zbog diskriminacije. Razlog tome je što se epidemija povezuje samo sa državama Afrike i na njih se stavlja negativan fokus, nešto slično kao i sa epidemijom Korona virusa, kada su novi sojevi prvobitno dobijali imena po geografskom području gde su se pojavljivali.
Šta su majmunske boginje?
Samo ime – majmunske boginje – možda ne zvuče previše ozbiljno, ali u pitanju je ozbiljno oboljenje. U pitanju je bolest koju prouzrokuje virus majmunskih boginja sa simptomima sličnim velikim boginjama.
Velike boginje, na našim prostorima poznatije kao Variola vera, su iskorenjene 1980. godine, ali majmunske boginje nikada nisu i nastavile su da se javljaju u zemljama centralne i zapadne Afrike.
Postoje dva poznata soja majmunskih boginja i to soj iz Centralne Afrike i soj iz Konga, odnosno centralnoafrički i zapadnoafrički.
Zapadnoafrički soj je znatno blaži i sa sobom nosi vrlo nizak procenat smrtnosti, a trenutni soj majmunskih boginja koji se širi po svetu je upravo zapadnoafrički.
Kako se manifestuju – simptomi
Ono što je bitno napomenuti je inkubacioni period koji traje između 5 do 21 dana, što znači da je nekada potrebno i do tri nedelje da bi se manifestovali prvi simptomi.
Kao što je i očekivati od boginja, jedan od simptoma su promene na koži, odnosno osip i plikovi svuda po telu. Osip se prvo javlja u vidu crvenih tačkica, dok one vremenom prelaze u plikove ispunjene tečnošću, a mogu nastati i čirevi. Plikovi na koži mogu trajati od 2 do 4 nedelje. Ali to nije jedini simptom koji prati majmunske boginje, niti se on prvi javlja.
Najčešći simptomi koji se prvi javljaju nakon inkubacionog perioda su:
- Groznica
- Natečeni limfni čvorovi
- Glavobolje
- Bol u mišićima
- Manjak energije
Takođe, trebalo bi imati u vidu da su deca i osobe kompromitovanog imunog sistema skloniji ozbiljnijim simptomima.
Kako se prenose majmunske boginje?
Kao što smo pomenuli ova vrsta boginja se prenosi među životinjama i sa životinje na čoveka, a prenos sa čoveka na čoveka je redak. Najduži dokumentovani lanac prenosa je bio samo 6 generacija, što znači da poslednja osoba koja je bila inficirana u tom lancu je bila šesta osoba koja se zarazila nakon prve zaražene osobe.
Majmunske boginje se prenose putem telesnih tečnosti, lezija na koži ili preko sluzokože, kao što je unutrašnjost usta ili grla, putem respiratornih kapljica, pljuvačke, ali i preko zaraženih objekata.
To znači da je moguće zaraziti se virusom majmunskih boginja ukoliko ste bili u bliskom kontaktu sa zaraženom osobom, odnosno ukoliko ste pričali sa njom, grlili se, ljubili ili imali seksualni odnos.
Kako se dijagnostikuju?
Najjednostavniji i najpouzdaniji način da se dijagnostikuju virus majmunskih boginja je putem PCR testa.
Najbolje uzorke za testiranje je moguće uzimati direktno sa osipa, što znači da se uzimaju uzorci kože, tečnosti, kraste, a ukoliko je potrebno i moguće može se raditi i biopsija.
Antigenski i testovi na antitela nisu najbolje metode detekcije virusa majmunskih boginja i nisu korisni, niti pouzdani.
Kako se leče majmunske boginje?
Kod lečenja ovakve vrste boginja fokus je na ublažavanju postojećih simptoma i sprečavanju bilo kakvih potencijalnih komplikacije koje mogu da uslede, kao što su različite vrste bakterijskih infekcija. Takođe, vrsta terapije zavisi od toga koji su simptomi najviše izraženi.
Trenutno naučnici rade na razvijanju i testiranju različitih lekova koji bi mogli biti efikasni protiv virusa majmunskih boginja. A Evropska agencija za lekove je registrovala antivirusni lek koji se ranije koristio za lečenje malih boginja, ovog puta za lečenje majmunskih.
Pored toga, osobe koje su primile vakcinu protiv velikih boginja, odnosno Variola vere su zaštićene od virusa majmunskih boginja više nego osobe koje nikada nisu primile ovu vakcinu. Smatra se da je vakcina protiv velikih boginja oko 85% uspešna u prevenciji majmunskih. Takođe, ako dođe do zaraze, osobe koje su primile ovu vakcinu će imati blaže simptome. Jedini problem je taj što je vakcinisanje ovom vakcinom prekinuto početkom osamdesetih godina prošlog veka.
Kako zaštititi sebe i druge?
Prevencija je najznačajnija karika u lancu borbe protiv majmunskih boginja, pa je stoga bitno i raditi na širenju svesnosti o ovoj zaraznoj bolesti.
Kod prenošenja majmunskih boginja češći su slučajevi sa životinje na čoveka i zbog toga bi trebalo obratiti pažnju na kontakt sa istima. Trebalo bi izbegavati kontakt sa bolesnim i mrtvim životinjama, a svu hranu koja sadrži životinjsko meso bi trebalo adekvatno termički obraditi pre jela.
Kontakt sa zaraženim osobama bi takođe trebalo izbegavati, ali i kontakt sa predmetima i materijalima koje je zaražena osoba koristila. Ukoliko je vaš ukućanin zaražen trebalo bi da nosite zaštitne rukavice, odeću, naočare, kao i masku dok se brinete o toj osobi. Podrazumeva se da je potrebno redovno prati ruke, ali i redovno čistiti i dezinfikovati predmete i površine koje je zaražena osoba pipala.
Ukoliko sumnjate da imate majmunske boginje trebalo bi da se izolujete kod kuće i da obavestite lokalnu zdravstvenu ustanovu o svojim simptomima i stanju.
Zaključak
Međunarodne svetske zdravstvene institucije su trenutno na oprezu i stavile su ovu situaciju sa majmunskim boginjama kao prioritet kako ne bi došlo do daljeg širenja. Ono što ostaje kao pitanje je da li nas je iskustvo sa pandemijom Korona virusa naučilo da budemo oprezni kada su u pitanju nove bolesti ili smo stvarno na pragu nove pandemije.
Ipak, Svetska zdravstvena organizacija smatra da majmunske boginje nisu previše zarazne, da je rizik za širu javnost nizak i da nema potrebe za brigom i panikom. Ono što je sada potrebno je edukovati se po pitanju ove bolesti i širiti svest o prevenciji iste.