Studija: Daily steps offset risks of sedentary behavior in the All of Us research program, Nature Communications
Objavljeno: 14. aprila 2026.
Dugotrajno sedenje više nije usputna navika, već obrazac po kojem mnogi provode radni dan. Posao za računarom, vožnja, razgovori telefonom i pauze uz ekran lako se saberu u sate sa vrlo malo kretanja. Zato se nameće praktično pitanje: može li više hodanja tokom dana da ublaži zdravstvene rizike koje nosi takav način života?

Ovim pitanjem se bavila velika studija objavljena u časopisu Nature Communications. Istraživanje je zasnovano na podacima iz američkog programa All of Us, a kretanje ispitanika praćeno je pomoću Fitbit uređaja za beleženje dnevne aktivnosti i broja koraka. Autori su analizirali vezu između vremena provedenog u sedenju, broja dnevnih koraka i kasnije pojave niza hroničnih bolesti.
Sedenje nije bezazlena navika
Rezultati su pokazali da je duže vreme provedeno sedeći povezano sa većim rizikom za više zdravstvenih problema. U toj grupi su gojaznost, dijabetes, povišen krvni pritisak, koronarna bolest srca, srčana slabost, hronična bolest bubrega, metabolički povezana masna bolest jetre, hronična opstruktivna bolest pluća, depresija, sleep apneja i atrijalna fibrilacija.
Jednostavno rečeno, što čovek više sati tokom dana provede sedeći, to je veća verovatnoća da takav način života poveća zdravstveni rizik. To ne znači da će svaka osoba koja mnogo sedi razviti neku od ovih bolesti, ali znači da dugotrajno sedenje nije bezazlena svakodnevna navika. O tome kako sedelački posao utiče na organizam već smo pisali i u tekstu Dugo sedenje vodi u bolest – izbegnite rizik.
Više koraka može da ublaži deo rizika
Dobra vest je da veći broj dnevnih koraka može da ublaži deo dodatnog rizika povezanog sa dugim sedenjem. Istraživači su upoređivali osobe koje dnevno sede oko 14 sati sa onima koje sede oko 8 sati i procenjivali koliko dodatnog hodanja može da smanji tu razliku u riziku, u zavisnosti od bolesti.
Za neka stanja bilo je potrebno oko 1.700 dodatnih koraka dnevno, dok je za druga bilo neophodno i više od 5.000. Procena je, recimo, bila oko 1.700 koraka za gojaznost i metabolički povezanu masnu bolest jetre, oko 2.200 za hipertenziju i sleep apneju, a oko 5.300 za dijabetes.
Ovaj nalaz je važan jer pokazuje da korist ne počinje tek kada neko iz korena promeni način života. I dodatna šetnja, češće ustajanje sa stolice ili nekoliko kraćih hodanja tokom dana mogu da donesu merljivu korist. U tom kontekstu korisno je pročitati i tekst Preporuka o 10.000 koraka – istina ili mit, jer ne postoji jedan broj koji jednako važi za sve.

Hodanje pomaže, ali ne poništava sve rizike
Ipak, autori studije jasno upozoravaju da hodanje nije dovoljno da poništi sve posledice dugotrajnog sedenja. Za koronarnu bolest srca i srčanu slabost nisu našli broj koraka koji bi mogao potpuno da neutrališe dodatni rizik povezan sa mnogo sati sedenja.
To je važna nijansa. Šetnja svakako pomaže, ali ne znači da je ostatak dana nebitan. Jedna šetnja ne može uvek da popravi mnogo sati gotovo potpune nepokretnosti.
Važnije je više kretanja nego „juriti“ određeni broj koraka
Možda je najkorisniji zaključak ove studije upravo to što ne nudi jednu magičnu cifru za sve ljude. Njena poruka je jednostavnija i životnija: organizam bolje reaguje kada se tokom dana manje sedi, a više kreće. Takav savet je mnogo lakše primeniti u svakodnevici nego jurnjavu za jednim zadatim brojem koraka.
Za ljude koji rade sedeći posao to znači da pomažu i male promene: ustajanje na svakih sat vremena, kratka šetnja posle obroka, hodanje dok se razgovara telefonom, malo duža ruta do prodavnice ili nekoliko dodatnih minuta pešačenja tokom dana.
Nekome upravo takva dnevna rutina može da bude dobar i održiv početak, kao u tekstu 20 minuta šetnje i 5 minuta razgibavanja: mali dnevni ritual koji čuva leđa (i glavu).
Zaključak
Glavni zaključak ove studije nije da koraci mogu da izbrišu svu štetu od sedenja, već da mogu značajno da ublaže deo rizika. To je važna i ohrabrujuća poruka, posebno za ljude koji ne mogu lako da promene ritam posla. Najrazumniji savet zato glasi ovako: manje neprekidnog sedenja i više kretanja tokom dana daju bolji rezultat nego oslanjanje samo na jednu šetnju ili samo na cilj u koracima.


